Grcanje u dugovima
Bojan Šošić, dipl. psiholog, član Stručnog odbora Udruženja „Feniks“
Rovigo, gradić na sjeveru Italije, ima neugodnu reputaciju da ima neobično visoku stopu samoubistava. Dio te priče veže se za industrijalizaciju koja je dovela do sloma većeg broja privatnih farmera. Kao djelomičan odgovor uvedena je praksa da lokalne banke u shemi društveno odgovornog poslovanja ulažu sredstva u programe prevencije koje provode sjajni i posvećeni stručnjaci u domenu mentalnog zdravlja. Naime, mnogi koji si oduzmu život, zapali su u ćorsokak s kreditom i postoji predstava o tome da banke snose dio odgovornosti. Obilazeći tamošnje službe za zaštitu mentalnog zdravlja, a ponukan iskustvom poslijeratnog bosanskohercegovačkog društva, pitao sam šta se dešava sa žirantima. Oni se, vele, ne ubijaju, jer pritisak ne dođe do njih u jednakoj mjeri. Dakle, ima i toga da neko negdje vodi računa o tome da se iscrpe mogućnosti dužnika prije nego što se sistem nemilosrdno obruši na žirante. Bile bi to dvije razlike između nas i Italijana.
S obzirom na novinske izvještaje koji se pozivaju na lokalne statistike, a prema kojima građani Bosne i Hercegovine kredite dižu najčešće radi redovne potrošnje [1] ili čak za odlazak na godišnji odmor [2], oko 25% ih ne može vraćati ili zaglibljuju dublje u probleme, a četrdesetak posto su tzv. bolesni krediti, dodjeljivani onima koji nemaju odgovarajuću kreditnu sposobnost [3], ima itekako povoda da se povede računa o odnosu zaduživanja i mentalnog zdravlja.
I nismo sami mi i Italijani u ovakvim problemima. Finci su u studiji provedenoj na blizu 5000 ispitanika ustanovili da su problemi u vraćanju dugova nezavisan prediktor suicidalne ideacije [4]. Ovakav nalaz, a nije usamljen u stručnoj literaturi, treba biti dovoljan da se obrati pažnja na to kamo vodi zaduživanje, a po potrebi i da se specifično razmisli o potencijalnim efektima na osobe koje su nam bliske, a koje su u takvom stanju. Britanske statistike su takođe više nego ilustrativne: u poređenju s osobama koje su finansijski stabilne, osobe u problematičnim dugovima imaju blizu četiri puta veću vjerovatnoću da razviju fobije, tri puta veću vjerovatnoću da imaju panični poremećaj, a više od dva puta veću vjerovatnoću da imaju opsesivno-kompulsivni poremećaj, depresivni poremećaj ili generalizirani anksiozni poremećaj. [5]
Finansijski problemi su danas, sigurno ne samo u našoj zemlji, epitom Problema, onih na koje se misli kada se kaže da nekome baš i nije lako u životu. O tome je već bilo riječi iz opće perspektive (Prokletstvo siromaštva [6]) i imajući u vidu interesovanje koje vlada među „običnim“ stanovnicima BiH za takve teme, izgleda da zaista postoji i prešutna veza između finansijskih teškoća i znakova koji se javljaju u vidu narušenog mentalnog zdravlja. Za nas koji se bavimo mentalnim zdravljem, naročito je zanimljiv karakter veze između distinktnih stanja i problema u snalaženju s finansijama, jer smjer tog odnosa nikada nije savršeno jasan. Praktično je neraspetljivo da li neko ima više simptoma oslabljenog mentalnog funkcionisanja zato što ima dugove, ili važi prosto da osobe s jasnim psihičkim poremećajima imaju dodatne teškoće u upravljanju ličnim finansijama (manjak iskustva, povodljivost, teškoće u kontroli impulsa i slično). Naime, više je nego jasno da postoje osobe koje imaju dug staž korištenja usluga službi za zaštitu mentalnog zdravlja, a da nemaju značajne finansijske izazove, ali je prosto povećana vjerovatnoća da će osoba koja je anksiozna, depresivna, ili ima poremećaj koji se očituje u domenu spoznajnih funkcija, donositi dugoročno loše odluke i završiti u dugovima. Takve osobe su u manjini, ali dugovi često vrebaju i one koji o sebi vole da misle da su mentalno savršenog zdravlja.
Istine sigurno ima u oba smjera. Ozbiljni dugovi mogu izazvati takvu razinu stresa koja će osobu s odgovarajućom dijatezom, odnosno temeljnom sklonosti, gurnuti preko ruba u disfunkciju koja se može jasno okarakterizirati kao psihički poremećaj. Isto tako, osoba s već izraženim duševnim smetnjama će se s većom vjerovatnoćom obresti u hroničnim finansijskim problemima.
Koje su praktične implikacije studija koje pokazuju vezu dugova i psihičkih poremećaja? Osnovna bi se trebala ogledati u integraciji pristupa osobama koje pokazuju smetnje kada se već jednom obrate službama za neki vid pomoći. Problem nastaje kada se profesionalci u oblasti mentalnog zdravlja isuviše strogo drže sigurnosti svojih protokola i škola u kojima su stasali. Psiholozima i psihijatrima je sigurno teško da priznaju da makar djelić problema zbog kojih se ljudi njima obraćaju, u bar nekim slučajevima može biti riješen kod dobrog dermatologa ili plastičnog hirurga na primjer. Ili, uz odgovarajuću podršku koja će se ograničiti na organizovanje mreže socijalne podrške i finansijsko savjetovanje i pomoć koja bi pomogla osobi da se izvuče iz dugova. Isto tako, slaba je vajda od rada na klasičnoj redukciji simptoma dok čovjeka tišti hronični finansijski problem. Rješenje treba biti u prvom redu usmjereno tamo gdje je problem. S druge strane, psiholozi i psihijatri često osjećaju da je takva problematika primarno u djelokrugu socijalnih radnika pa se sâmi nerado time bave. Onda se osoba koja je došla da traži pomoć zbog ovakvih problema nađe u neobranom grožđu.
Spirala duga
Izvor: Fitch, C., Chaplin, R., Trend, C., & Collard, S. (2007). Debt and mental health: the role of psychiatrists. Advances in Psychiatric Treatment, 13(3), 194-202.
Ukoliko neko osjeća da ga more finansije na taj način da kao Mujo iz vica kada je digao kredit pa spava kao beba – probudi se svako malo i plače, treba da potraži adekvatnu pomoć. Modeli kao što je spirala duga, pretpostavljaju da je intervencija moguća na svakom stadiju, ali ga treba prepoznati. Sjetite se iz ranije navedenog teksta – finansijski izazovi mogu čovjeka privremeno učiniti znatno manje inteligentnim. Tada je vrijeme da se prizna da vam je potreban saveznik. Ukoliko neki psiholog ili psihijatar nisu skloni da u savezništvu s vama rade na upravo tim problemima, a ne samo na razini na kojoj se ispoljavaju simptomi, natjerajte ih (ili ih mijenjajte).
[1] https://www.radiosarajevo.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/krediti-gradana-fbih/284551
[3] https://www.vecernji.ba/vijesti/kredite-ne-moze-vracati-gotovo-trecina-gradana-u-bih-40-1042501
[4] Hintikka, J., Kontula, O., Saarinen, P., Tanskanen, A., Koskela, K., & Viinamäki, H. (1998). Debt and suicidal behaviour in the Finnish general population. Acta Psychiatrica Scandinavica, 98(6), 493-496.
[5] Meltzer, H., Bebbington, P., Brugha, T., Farrell, M., & Jenkins, R. (2012). The relationship between personal debt and specific common mental disorders. The European Journal of Public Health, 23(1), 108-113.
[6] https://quantumjk.blogspot.com/2018/07/prokletstvo-siromastva.html
(Tekst je objavljen 9.8.2018. godine na stranici bloga Društva za promociju nauke „Nauka i svijet“, https://quantumofjk.blogspot.com/2018/08/grcanje-u-dugovima.html, u okviru projekta Independent Media Empowerment Program – IMEP)
